PROŠLO je skoro pola godine otkako je Bijela kuća od Kongresa zatražila još jednu rundu američke pomoći Ukrajini. Od tada su propala najmanje tri zakonodavna pokušaja da se ukrajinskoj vojsci osiguraju oružje, streljivo i druga podrška.

Kevin McCarthy, bivši predsjednik Zastupničkog doma Kongresa, trebao se pobrinuti da novac bude dostupan, ali je u međuvremenu izgubio svoj položaj. Senat je pregovarao o pograničnom kompromisu (uključujući mjere za koje pogranična služba kaže da su hitno potrebne), koji je trebao proći uz paket pomoći Ukrajini.

No republikanci iz Senata koji su isprva podržali taj pokušaj iznenada su promijenili mišljenje i blokirali zakon, za The Atlantic piše Anne Applebaum, povjesničarka i vrhunska poznavateljica prilika u Rusiji i istočnoj Europi.

Dok Ukrajinci ginu, američki zastupnici su na godišnjem

Naposljetku je Senat usvojio drugi zakon, koji uključuje pomoć Ukrajini, Tajvanu, Izraelu i civilima u Gazi, te ga poslao u Zastupnički dom. No kako bi izbjegao glasanje o tom zakonu, sadašnji predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson poslao je zastupnike na dvotjedni godišnji odmor.

Taj je zakon i dalje opterećen neizvjesnošću. Većina ga je spremna usvojiti, a to bi i učinila kad bi se glasanje održalo. Naime, Johnson pokušava spriječiti da se to dogodi.

Okolnosti bez presedana

Možda je izvanrednu prirodu sadašnjeg trenutka teško shvatiti iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje se toliko drugih priča natječe za pozornost. Ali iz Varšave, gdje Applebaum privremeno živi; iz Münchena, gdje je nedavno nazočila velikoj godišnjoj sigurnosnoj konferenciji; iz Londona, Berlina i drugih savezničkih prijestolnica – nitko ne sumnja da su ove okolnosti bez presedana.

Donald Trump, koji nije američki predsjednik, koristi manjinu republikanaca da blokira pomoć Ukrajini, potkopa vanjsku politiku sadašnjeg predsjednika i oslabi američku moć i vjerodostojnost.

Za vanjske promatrače ova je stvarnost zapanjujuća, teško shvatljiva i potpuno nerazumljiva. U tjednu kada je kompromis o granici propao, Applebaum je slučajno susrela visokog dužnosnika Europske unije koji je bio u posjetu Washingtonu.

„Da, republikanci shvaćaju što to znači“

Pitao je novinarku shvaćaju li republikanci u Kongresu da bi ruska pobjeda u Ukrajini diskreditirala Sjedinjene Američke Države, oslabila američke saveze u Europi i Aziji, ohrabrila Kinu, ohrabrila Iran i povećala vjerojatnost invazije na Južnu Koreju ili Tajvan. Zar to ne shvaćaju? Da, odgovorila je Applebaum, shvaćaju. Sam Johnson rekao je u veljači 2022. godine da neuspjeh u odgovoru na rusku invaziju na Ukrajinu „osnažuje druge diktatore, druge teroriste i tiranine diljem svijeta… Ako oni vide da je Amerika slaba ili nesposobna djelovati odlučno, tada to poziva na agresiju na mnogo različitih načina“.

Ali sada se predsjednik Zastupničkog doma toliko boji Trumpa da ga više nije briga. Ili možda toliko strahuje od gubitka svoje pozicije da si ne može priuštiti drukčije razmišljanje. Europski dužnosnik odmahnuo je glavom ne zato što nije vjerovao Applebaum, nego zato što mu je to bilo jako teško čuti.

Trumpovci napadaju sve zastupnike koji glasaju za pomoć Ukrajini

Od tada je Applebaum vodila slične razgovore s mnogim Europljanima u Münchenu i drugim gradovima, kao i s mnogim Amerikancima. Oni razumiju da republikanska manjina blokira taj novac u Trumpovo ime. Gledali su kako prvo McCarthy, a zatim Johnson lete u Trumpov Mar-a-Lago da prime upute.

Oni znaju da se senator Lindsey Graham, desetljećima istaknuta osoba na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti, naglo povukao ove godine nakon razgovora s Trumpom.

Oni vide da Donald Trump Jr. rutinski napada zastupnike koji glasaju za pomoć Ukrajini sugerirajući da ih se ukloni na izborima. Sin bivšeg predsjednika također je rekao da bi SAD trebao „odrezati novac“ Ukrajincima jer je „to jedini način da ih se natjera za pregovarački stol“. Drugim riječima, to je jedini način da Ukrajina izgubi.

Nitko ne razumije zašto to čini

Mnogi također razumiju da je Trump manje zainteresiran za „rješavanje stanja na granici“, projekt od kojeg je Senat morao odustati zbog njega, nego za nanošenje štete Ukrajini. Sigurno zna, kao i svi, da Ukrajinci nemaju dovoljno streljiva. Također mora znati da im u ovom trenutku nitko osim SAD-a ne može pomoći.

Iako europske zemlje sada kolektivno doniraju više novca Ukrajini nego SAD (i brojke rastu), one još nemaju industrijski kapacitet za održavanje ukrajinske vojske. Do kraja ove godine europska će proizvodnja vjerojatno biti dovoljna da opskrbi Ukrajince, da im pomogne da se suprotstave Rusima i dobiju rat. Ali u sljedećih devet mjeseci potrebna je vojna potpora SAD-a.

Trump svejedno želi da Kongres blokira pomoć. Zašto? To nitko ne razumije. Za razliku od svog sina, sam Trump rijetko govori o Ukrajini jer njegov stav nije popularan. Većina Amerikanaca ne želi da Rusija pobijedi.

Motiv nije čisto izolacionistički, nije zabrinut za američku vojsku…

Često se Trumpovi motivi opisuju kao „izolacionistički“, ali to nije sasvim točno. Izolacionisti prošlosti bile su ličnosti poput senatora Roberta Tafta, sina američkog predsjednika i unuka američkog ministra rata.

Taft je bio lojalni član Republikanske stranke koji se protivio uplitanju SAD-a u Drugi svjetski rat jer bi, kako je jednom rekao, „preambiciozna vanjska politika mogla uništiti našu vojsku i pokazati se stvarnom prijetnjom slobodi naroda Sjedinjenih Američkih Država“.

Ali Trump nije zabrinut za američku vojsku. On prezire američke vojnike kao „naivčine“ i „gubitnike“. Teško je zamisliti da je posebno zabrinut za „slobodu naroda Sjedinjenih Američkih Država“ s obzirom na to da je već jednom pokušao srušiti američki izborni sustav, a mogao bi to ponovno učiniti.

Želi dogovor s Putinom

Trump i ljudi oko njega očito nisu izolacionisti u staromodnom smislu. Izolacionist se želi odvojiti od svijeta. Trump želi ostati u kontaktu sa svijetom, ali pod drugačijim uvjetima. Trump je više puta rekao da želi „dogovor“ s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a možda pritom misli na ovo: ako Ukrajina bude podijeljena ili ako Ukrajina izgubi rat, tada bi Trump mogao okrenuti tu situaciju u svoju korist.

Možda, nagađaju neki, Trump želi pustiti Rusiju natrag na međunarodna tržišta nafte i za to dobiti nešto zauzvrat. Ali to bi objašnjenje moglo biti presloženo: možda samo želi naštetiti predsjedniku Joeu Bidenu ili misli da će mu Putin pomoći da pobijedi na izborima 2024. Rusko hakiranje Nacionalnog odbora Demokratske stranke bilo je vrlo korisno Trumpu 2016. godine, možda bi se moglo ponoviti.

„Ovo je prekretnica u povijesti“

Trump se već ponaša kao autokrati kojima se divi, vodeći transakcijsku politiku koja će duboko oslabjeti Sjedinjene Američke Države. Ali njega nije briga. Liz Cheney, jedna od rijetkih članova Republikanske stranke koji shvaćaju važnost ovog trenutka, ovako opisuje situaciju: „Nalazimo se na prekretnici u povijesti ne samo ove nacije već i svijeta.“

Jednom kada SAD više ne bude jamac sigurnosti za Europu i kada se SAD-u više ne bude vjerovalo u Aziji, tada će se neke nacije početi same štititi, sklapati vlastite dogovore s Rusijom i Kinom.

Druge će tražiti vlastite nuklearne štitove. Kompanije u Europi i drugdje koje sada troše milijarde na američka energetska ulaganja ili američko oružje sklopit će drukčije vrste ugovora. Sjedinjene Američke Države izgubit će dominantnu ulogu koju su imale u demokratskom svijetu od 1945. godine.

To se može dogoditi čak i ako Trump ne pobijedi

Sve bi se to moglo dogoditi čak i ako Trump ne pobijedi na izborima. Upravo sada, čak i ako se nikad ne vrati Bijelu kuću, on diktira vanjsku politiku SAD-a oblikujući percepciju Amerike u svijetu. Čak i ako financiranje Ukrajine u konačnici prođe, šteta koju je nanio američkim odnosima je stvarna.

Anton Hofreiter, zastupnik njemačkog parlamenta, rekao je u Münchenu u razgovoru s Applebaum kako strahuje da bi se Europa jednog dana mogla boriti protiv triju autokracija: Rusije, Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Kad je to rekao, bio je red na Applebaum da odmahne glavom, ne zato što mu nije vjerovala, već zato što je to bilo jako teško čuti.