ZA IZRAEL se smatra da ima najbolju protuzračnu obranu na svijetu, posebno razvijenu za obranu od svih vrsta raketa i projektila. Na samom vrhu je proturaketni sustav Arrow 3 (nedavno ga je kupila Njemačka), namijenjen obaranju balističkih projektila velikog dometa. Iza njega je sustav David’s Sling za obaranje balističkih projektila srednjeg dometa, krstarećih projektila i velikih bespilotnih letjelica. Za obranu od raketa malog i vrlo malog dometa Izrael se oslanja na raketni sustav Iron Dome.

Iron Dome je razvijen u prvom desetljeću ovog stoljeća te je postao operativan 2011. godine. Od tada pa sve do jučer (7. listopada) branio je izraelska naselja s efikasnošću od 85 do 90 posto. Toliko je bio učinkovit da su Izraelci prestali odlaziti u skloništa, vjerujući da će ih željezna kupola obraniti od raketnih napada iz Gaze ili s juga Libanona. Međutim, jučer je željezna kupola popustila. Zašto?

Bitnica sustava Iron Dome sastoji se od radara za otkrivanje i praćenje ciljeva, zapovjednog mjesta i lansera. Radar je najsuvremeniji AESA tipa EL/M-2084 i proizvod je tvrtke ELTA Systems. Krajnji domet motrenja mu je 256 nautičkih milja (474 km) za ciljeve kao što su borbeni avioni. Unutar sustava Iron Dome radar se koristi za rano otkrivanje raketa, topničkih i minobacačkih granata, praćenje putanje njihovog leta i navođenje projektila na njih. Raketu promjera 122 milimetra otkriva na udaljenosti od oko 70 kilometara.

Podaci s radara prenose se u Battle Management & Weapon Control zapovjedno mjesto. Ono je prepuno vrlo moćnih kompjutera koji u realnom vremenu obrađuju radarsku sliku i procjenjuju putanju leta otkrivenih ciljeva. Ako proračuni pokažu da će raketa pasti na nenaseljeno područje, sustav ne djeluje. Odnosno, djeluje samo protiv prijetnji naseljima, vojnim položajima, zračnim lukama i drugim važnim objektima.

Battle Management & Weapon Control zapovjedno mjesto nadzire tri do četiri lansera u kojima se nalaze vođeni projektili presretači Tamir. Svaki lanser može primiti do 20 projektila, što znači da svaka bitnica ima od 60 do 80 projektila spremnih za lansiranje. Do jučer je izraelska vojska koristila princip da na svaki otkriveni cilj lansira dva projektila kako bi osigurala njegovo uništenje. I tu je nastao problem.

Hamas ispalio tisuće raketa u kratkom vremenu. To je previše i za Iron Dome

Naime, izraelska vojska ima 10 bitnica Iron Dome. Da je svih deset bitnica imalo po četiri lansera, to bi značilo da su u trenutku početka napada imale na raspolaganju 800 projektila Tamir. Međutim, najmanje jedna bitnica okrenuta je prema južnom Libanonu kako bi branila sjever Izraela, a vjerojatno je jedna i na Golanskoj visoravni. Hamas tvrdi da je u prvom valu napada lansirao više od 5000 raketa. Izraelska vojska prvo je objavila da je lansirano oko 2500 raketa, no potom su taj broj povećali na oko 3500.

Čak i da su izraelski zapovjednici odustali od principa dva projektila Tamir na jedan cilj te da je svih 10 bitnica Iron Dome bilo u dometu (Tamir ima domet do 70 km) da uništava rakete lansirane iz Gaze i da je svaki Tamir pogodio svoj cilj, oko 2500 raketa lansiranih iz Gaze nije moglo biti oboreno. Hamas je do sada nikad viđenom masovnošću jednostavno „pregazio“ Iron Dome. To nije ni greška ni nedostatak samog sustava. To je greška političara koji nisu odvojili više novca za kupnju Iron Domea, vjerujući da je 10 bitnica dovoljno. I bilo je do jučer.

Stiže Iron Beame

Izrael je bio itekako svjestan da Iron Dome ima i velike nedostatke. Najveći je cijena projektila Tamir za koju izraelsko ministarstvo obrane tvrdi da je 50 tisuća dolara po komadu. To znači da je trošak svakog obaranja raketa od minimalno 50 tisuća dolara, ako se koristi samo jedan projektil, pa do čak 100 tisuća dolara ako se koriste dva.

Drugi problem, koji je doveo do probijanja obrane, jest ograničena količina projektila u lanserima. Izraelska vojska je puno puta upozoravala da bi ovakav masovni napad premašio kapacitete Iron Domea, no političari nisu vjerovali da će do njega doći. Zapravo se više strahovalo da bi takav napad mogao doći iz pravca juga Libanona nego iz Gaze.

Taj se problem može riješiti ili dodavanjem novih lansera s vrlo skupim Tamirima ili revolucionarno novim pristupom. A taj je Iron Beam. Ovaj sustav umjesto vođenih projektila koristi lasersku zraku snage veće od 100 kW. Zahvaljujući njoj trošak obaranja će s 50 do 100 tisuća pasti na nekoliko dolara.

Jedini je problem što je Iron Beam još uvijek u razvoju. Bivši izraelski premijer Naftali Bennett je u veljači 2022. najavio prvi operativni sustav za godinu dana. Međutim, tvrtka Rafael Advanced Defense Systems objavila je da će razvoj biti gotov krajem 2024. ili tijekom 2025. godine. S obzirom na posljedice raketnog udara iz Gaze, za očekivati je da će Rafael ubrzati razvoj te će sustav biti operativan već 2024.